U svojem tekstu o europsko-islamskoj arhitekturi Christian Welzbacher rekao je sljedeće: «Džamija nije ništa drugo nego prostor usmjeren prema Meki. Sve ostalo je proizvod ljudske mašte». Tu bismo minimalističku tezu mogli proširiti te dodati da islam nije određen arhitektonsko-liturgijskim uvjetovanostima. Tek molitveni prostor mora biti orijentiran prema Meki i Kabi, a to mora biti prepoznatljivo po molitvenoj niši mihrabu. Desno smještena propovjedaonica mimbar, povišena galerija dikah te mogućnost ritualnog pranja zadani su elementi, ali ih je moguće slobodno oblikovati. Sve u svemu to je idealno mjesto za komponiranje slobodnoga prostornog i konstrukcijskog programa bez ikakvih odviše strogih funkcionalnih i pragmatičnih parametara koje bi trebalo zadovoljiti, jer u građevno povijesnom smislu razvoj džamije nije određen nekom strogom demarkacijskom linijom.

Cijeli članak pročitajte ovdje.